Jedne večeri, dok je majka pripremala večeru, uđe u kuhinju njezin jedanaestogodišnji sinčić s papirom u ruci. Držao se ozbiljno kad joj je predao papir u ruke koji je mama, nakon što je obrisala ruke u pregaču, pažljivo pročitala:

„Za pokošenu travu ispred kuće: 50 kuna

Za pospremanje sobe: 20 kuna

Za odlazak u trgovinu: 20 kuna

Za čuvanje sestre (tri poslijepodneva): 30 kuna

Za dvije odlične ocjene u školi: 10 kuna

Za iznošenje smeća svake večeri: 7 kuna

Ukupno: 137 kuna“

Majka je nježno pogledala sina. Nasmiješila se, uzela olovku i na poleđini istog papira napisala:

„Za to što sam te 9 mjeseci nosila pod srcem: 0 kuna

Za probdjevene noći kad si bio bolestan: 0 kuna

Za brojna tješenja kad si bio tužan: 0 kuna

Za bezbroj obrisanih suza: 0 kuna

Za sve doručke, ručkove, užine, večere i sendviče: 0 kuna

Ukupno: 0 kuna“

Kad je završila, predala je papir sinčiću s osmijehom na licu. Dok ga je on čitao, u očima su mu zablistale dvije krupne suze. Okrenuo je papir i ispod svog računa napisao: „Plaćeno!“ Zatim se bacio majci u zagrljaj obasipajući je poljupcima.

Kad se u obiteljskim odnosima pojave računi, to je jako loš znak. Ljubav se daruje ili nije ljubav.

„Jednoga sparnog dana pripremio sam sladoled za svoje četvero djece, a mogli su ga kupiti zagrljajem. Odmah su stali u red od najmanjeg do najvećeg, spremni na ‘kupovinu’. Troje manjih čvrsto su me zagrlili i otišli se igrati. Kad je došao red na najstarijega, adolescenta, dva puta me zagrlio i uz smiješak rekao: „Ostatak zadrži!“

Bruno Ferrero

preuzeto sa portala bitno.net