Uvjereni smo kako je cijeli proces Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu nelegitiman, jednako kao i sama tzv. Strateška studija o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, zbog brojnih nesukladnosti i netransparentnosti, od samog početka pa do ove današnje trenutne faze.
Tzv. Strateška studija o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu i Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu polaze od nedopustive neutemeljene pretpostavke – kao da se hrvatski Jadran nalazi u isključivom vlasništvu Ministarstva gospodarstva, Agencije za ugljikovodike i Vlade Republike Hrvatske, čime ga je kao takvog potrebno pod svaku cijenu staviti na raspolaganje uskoj naftno-energetskoj interesnoj grupi, a stavljajući pritom u sporedni plan, potpuno zanemarujući, ozbiljno riskirajući i moguće trajno ugrožavajući strateški važne nacionalne interese – zaštićeni ekosustav hrvatskog Jadrana, ljudsko zdravlje, postojeće unosne gospodarske sektore, u prvom redu turizam kao jedan od najunosnijih sektora hrvatskog gospodarstva s godišnjim prihodom 57 milijardi kuna, te ribarsku industriju s godišnjom vrijednošću izvoza 140 milijuna USD, stotine tisuća radnih mjesta, budućnost i živote ljudi vezanih uz postojeće gospodarske sektore ovisne o hrvatskom Jadranu. U Strateškoj studiji, navedeni su samo potencijalni prihodi, a negativni utjecaji na turizam i ribarstvo nisu ni spomenuti, niti je u konačnici izrađena SWOT (cost-benefit) analiza od strane Ministarsva gospodarstva Vlade RH.
Postupci provedenog seizmičkog ispitivanja tvrtke Spectrum, javnog nadmetanja za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu, i pogotovo donošenja odluke o dodjeli dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu, nisu smjeli biti provedeni prije uključenja javnosti i lokalnih zajednica (uključujući i sve jadranske županije) u javnu raspravu o Strateškoj studiji o vjerojatnom značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, a koja je trebala pokazati i dozvoliti smije li se uopće krenuti u navedene predradnje.
Agencija za ugljikovodike i Vlada Republike Hrvatske, nadalje, krše Zakon o zaštiti okoliša, članak 55. i 56., jer su se sve aktivnosti, uključujući istraživanje koje je proveo Spectrum, mogle provesti tek nakon što Sabor usvoji na prijedlog Vlade, Strategiju upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem. Postupak donošenja Strategije obuhvaća savjetovanje s javnošću, stratešku procjenu utjecaja na okoliš, konzultacije s ostalim državama koje pripadaju morskoj podregiji Jadrana, utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa, i prevladavajućeg gospodarskog interesa za pojedina područja te donošenje svih Akcijskih programa koji slijede iz Strategije.
Direktiva 2013/30/EU o sigurnosti priobalnih naftnih i plinskih djelatnosti, poziva na ispunjavanje svih uvjeta zaštite okoliša prema Direktivi 2008/56/EU, prema tome na obvezu postojanja Strategije upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem te implementacijom svih mjera zaštite okoliša propisanih Akcijskim programima Strategije.
Postojeći Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (NN, broj 94/2013 i 14/2014) nije usklađen s Direktivom 2013/30/EU. Iz Agencije za ugljikovodike i Ministarstva gospodarstva tek je najavljeno donošenje Zakona o sigurnosti priobalnih naftnih i plinskih djelatnosti koji bi sukladno Direktivi trebao propisati administrativne procedure javnog nadmetanja i ishođenja dozvola za priobalne naftne i plinske djelatnosti. Vlada Republike Hrvatske time šalje jasnu poruku kako će novim zakonom retroaktivno legalizirati sve provedene administrativne procedure i svoje odluke, čime u suštini iste trenutno nije moguće smatrati legalnima.
S obzirom na to da Republika Hrvatska nije implementirala Direktivu 2013/30/EU u svoj pravni sustav, provedeni administrativni postupak javnog nadmetanja i dodjele dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu može se smatrati ništavnim i u suprotnosti s javnim interesom.
Postupak Strateške studije utjecaja na okoliš provodi se na nezakonit način. Protivan je člancima 67. st. 1. i 134. st. 1. Zakona o zaštiti okoliša i člancima 12. st. 3. i 14. st. 1. Uredbe o strateškoj procjeni plana i programa na okoliš.
Jadransko more, kao postojeći prevrijedan ekosustav i nacionalni prirodni resurs, nije tek usko-interesno polje istraživanja i eksploatacije ugljikovodika, niti u isto smije biti pretvoreno – stoga ne može postati isključivom interesnom metom plinsko-naftnog energetskog sektora i interesnih zagovornika ove vrste, koji vrlo vjerojatno danas već predstavljaju manjinu u odnosu na interes većine građana Hrvatske. Jadransko more pripada svim hrvatskim građanima jednako. Svi građani na temelju Ustava Republike Hrvatske imaju pravo zahtijevati i ostvariti svoje pravo na čisti okoliš, pravo na vlastito zdravlje, i na život u slobodi odlučivanja o svim važnim nacionalnim pitanjima i o vlastitoj životnoj egzistenciji i budućnosti.
Rizici od štete za ekosustav, zdravlje i živote ljudi, turizam i ribarsku industriju daleko su veći od priželjkivane a nesigurne koristi, na kakvu se računa naftaško-enetgetskom interesnom orijentacijom.
Gruba optimistična procjena potencijalne zarade u dijelu Republike Hrvatske iznosi maksimalno 54,5 milijardi EUR-a (procjena je izrađena za cijenu nafte 100 USD po barelu i iskoristive rezerve od 1,5 milijardi barela ekvivalenta nafte), dok je zarada u turizma u istom razdoblju od 30. godina minimalno 240 milijardi EUR-a.
Rizik od štete za zdravlje ljudi i turizam puno je veći od priželjkivane, a nesigurne koristi – rizik : potencijalna korist = 114 : 1. Sigurnih 57 milijardi kuna od turizma nasuprot potencijalnih 0.5 milijardi od nafte i plina. To je odnos od 114 : 1!
Strateška studija o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu svojom formom nalikuje promotivnoj brošuri naftne kompanije, sadržavajući doduše poglavlja o zaštiti okoliša i o postojećim gospodarskim sektorima na koje bi projekt vršio značajni utjecaj, ali isključivo sa stanovišta podrške naftnoj struci i projektu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Ovim je u svom pretežitom dijelu Strateška studija neautentične vjerodostojnosti – umjesto da predstavlja objedinjenu analizu istaknutih stručnjaka iz kompleksnih ozbiljnih područja kojima realno prijeti trajna ugroza dođe li do provedbe istraživanja i eksploatacije ugljikovodika, radi se u ovom slučaju nažalost tek o svojevrsnom elaboratu koji je naručila Agencija za ugljikovodike kako bi formalno udovoljila okvirnoj regulativi, i s velikom vjerojatnošću bezrezervno dala “zeleno svjetlo” provedbi Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. U većini poglavlja Studija nastoji prikriti važne činjenice o standardnim i akcidentnim onečišćenjima, ili drugim štetnim utjecajima na okoliš, dok se detaljno prikazuju u prvom redu sve dostupne tehnologije istraživanja i eksploatacije ugljikovodika, jezikom razumljivim možda jedino čitateljima koji su nafne struke, te eventualno nama pojedinim građanima, inicijativama, udrugama ili političkim organizacijama, koji smo, htjeli to ili ne, prisiljeni detaljnije i kontinuirano pratiti područja cjelokupnog naftno-plinskog sektora, kako bismo učinkovitije uspijevali biti posvećeni zaštiti Jadrana od prisilno nametnutog nam projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika.
Ishitren ulazak Republike Hrvatske u projekt novih istraživanja i eksploatacije Jadrana radi potencijalnog iskorištavanja ugljikovodika, riskantan je ukoliko se uzme u obzir da je izrada ove studije povjerena dvjema privatnim tvrtkama, a da se za izradu iste nisu koristili akademski i znanstveni kapaciteti koje Hrvatska ima u Državnom zavodu za zaštitu prirode, Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, Hrvatskom hidrografskom institutu, Institutu Ruđer Bošković, Agenciji za zaštitu okoliša, Institutu za oceanografiju i ribarstvo, itd. pa bi navedeno ukazivalo na zaključak da je studija izrađena na način da ista opravdava potez Vlade. Ne manje važno potrebno je upozoriti javnost da je posljednji put tek 2008. godine donesen Plan intervencija kod izvanrednih onečišćenja mora. Iz navedenog očito je da i ovog puta država ne radi u interesu građana. Naime u Planu iz 2008. godine u čl.1. točki 6. “Iznenadno onečišćenje mora” nigdje se ne spominje mogućnost nastanka onečišćenja mora upravno mogućim izlijevanjem nafte odnosno ispuštanjem sumporovodika. Ujedno u točki 1.1. pod “vrste rizika i prijetnji od onečišćenja mora” također nigdje se ne spominje da rizik odnosno prijetnja onečišćenju mora može proizići upravo iz istraživačkih djelatnosti odnosno same eksploatacije Jadrana zbog mogućeg izlijevanja nafte pa iz navedenog proizlazi da u ovom dokumentu nisu niti utvrđene pravne pretpostavke – zakonski okviri za odgovornost za nastalu štetu, dok javnosti nedostaju podaci na koji je način država predvidjela mogućnost utuživanja odgovornih za naknadu šteta odnosno koje su garancije koje istraživači budući koncesionari nude zbog mogućih incidenata vezanih uz istraživanje ili crpljenje nafte u Jadranu izlijevanjem nafte odnosno ispuštanjem smrtonosnog plina sumporovodika (H2S).
S obzirom na kompetentnost i sadržaj Strateške studije o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, te na kvalitetu provedene javne rasprave sa zainteresiranom javnošću, u ovom trenutku i dalje nije poznato kakav je potencijalni utjecaj istraživanja na ekološki osjetljiva područja Jadrana kao što su ribolovni predjeli, koraljni grebeni, mrijestilišta, uzgajališta riba i školjaka, lučna područja, odnosno kakav je utjecaj na glavne linije pomorskog prometa, plaže i naseljena područja.
U toj Strateškoj studiji navedene su preporuke za smanjenje površina pojedinih istražnih prostora (1, 14 i 17, te 11 u dogovoru s Ministarstvom turizma), ali pošto su se kompanije prijavljivale za istraživanje i eksploataciju istražnih prostora prije nego je Strateška studija objavljena, nije jasno hoće li koncesionari morati prihvatiti te preporuke.
Kako je istaknuto od Agencije za ugljikovodike i Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, na Prvo javno nadmetanje za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu mogle su se prijaviti samo kompanije koje udovoljavaju “najzahtjevnijim standardima zaštite okoliša i prirode”. Konzorcij koji je dobio dozvolu za istraživanje i eksploataciju na sedam istražnih prostora čine kompanije Marathon Oil i OMV. Unatoč tome što te kompanije tobože udovoljavaju (naftaškim) “najzahtjevnijim standardima zaštite okoliša i prirode”, obje su uzrokovale više nesreći i izljeva nafte u zadnjih 15 godina. Među značajnijima su izlijevanje nafte iz naftovoda Marathon Oil-a, 2000. godine u američkoj saveznoj državi Kentucky, prilikom čega je u okoliš ispušteno čak 1.900.000 litara nafte, te tri izljeva nafte pokraj obala Novog Zelanda koje je uzrokovao OMV.
Za razliku od izlijevanja nafte u ocean pokraj Novog Zelanda, te primjerice tijekom ‘slavnog’ incidenta u Meksičkom zaljevu, svako izlijevanje nafte u plitki i poluzatvoreni Jadran dovelo bi do značajnih posljedica na ukupni eko sustav, tim više što Hrvatska (trenutno) nije spremna za sanaciju mogućih izljeva. Nigdje u dostupnim dokumentima nije vidljiva procjena koliko je primjerice potrebno kvalificirane radne snage za cjelokupno uređenje potencijalno zagađenog prostora (krški reljef bogato razvijene Jadranske obale pretpostavlja se da je zahtjevniji prostor za saniranje šteta nastalih od izlijevanja nafte od primjerice pješčanih plaža) te koja su točno kemijska sredstva predviđena za čišćenje, odnosno gdje se i u kojem dijelu Hrvatske nalaze mjesta predviđenog skladištenja naftnog otpada, odnosno koja je procjena troškova prijevoza do tih mjesta. Navedeni podaci trebali bi biti dostupni već sada.
U Strateškoj studiji navedeno je kako nije poznato koje će tehnologije koristiti koncesionari, dok je upravo Strateška studija o vjerojatnom značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu trebala definirati koje su tehnologije prihvatljive, te odrediti stroge uvjete koje moraju zadovoljiti koncesionari kako bi se ograničio ikakav negativan utjecaj na okoliš. Nadalje je u Strateškoj studiji navedeno kako će se sav kruti otpad, koji nastaje tijekom eksploatacije ugljikovodika, prevoziti na kopno i predavati pravnoj osobi koja je ovlaštena za njegovo zbrinjavanje, međutim nedostaje objašnjenje na koji način se planira zbrinjavati taj otpad, koje su u ovom trenutku poznate pravne osobe koje se bave zbrinjavanjem takve vrste otpada u Hrvatskoj, gdje se i u kojem dijelu Hrvatske nalaze skladišni prostori za zbrinjavanje otpada, niti je poznato kako će se postupati s ostalim otpadnim materijalom – isplakom (drilling muds), krhotinama stijena, otpadnim vodama i dr.
Strateška studija nije ujednačena: neki su dijelovi nepotrebno detaljni, a drugi nedostatno obrađeni ili uopće nisu uzeti u razmatranje – npr. od ukupno oko 480 citiranih referenci, čak 286 (60%) ih je vezano uz morske sisavce i kornjače, dok za morsko ribarstvo i marikulturu gotovo da i nema referenci.
Naziv Strateške studije o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu u konfliktu je i sa sadržajem i sa zaključcima iste Studije.
Strateška studija svojim nazivom potvrđuje da je utjecaj istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na okoliš vjerojatno značajan, dok se pak u samom sadržaju odnosno u zaključcima istog tako nazvanog dokumenta paradoksalno tvrdi da su utjecaji svih parametara istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na okoliš zanemarivi.
Strateška studija o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu ne predviđa konkretne mjere koje trebaju spriječiti nastanak štete za živote i zdravlje ljudi, te za okoliš.
Strateškom studijom nisu analizirani kumulativni utjecaji postojećih i planiranih aktivnosti, utjecaji na druge sektore, utjecaji na razini regije te indirektni utjecaji. Nedostaje procjena kumulativnog utjecaja svih planiranih faza i planiranih područja. Smisao strateške studije utjecaja na okoliš je da procijeni međuutjecaje bušotina odnosno njihovu korelaciju. Kumulativni utjecaj može se procijeniti samo u slučaju da se uzme u obzir ukupni utjecaj eksploatacijskih polja koja trenutno već postoje u Jadranu te svih novoplaniranih istražnih i eksploatacijskih (udaljenost od postojećih, količina i razmještaj, jer je kontekst važniji od pojediničnih utjecaja svake bušotine). Stoga je potrebno procijeniti kumultivni utjecaj aktivnosti istraživanja i eksploatacije za koje se procjenjuje da bi mogle dobiti dopuštenje. Namjerno odvajanje istraživanja od eksploatacije ili pojedinih istražnih područja, dovodi do netočne slike ukupnog utjecaja.
Strateškoj studiji nedostaje ekološka stručna procjena utjecaja visoko toksičnih tekućina – isplaka koje se koriste prilikom bušenja morskog dna. Naftne kompanije drže poslovnom tajnom sastav tih patentiranih proizvoda. Ono što je poznato da ti proizvodi imaju veliki negativni utjecaj na morske ekosustave i vrlo ih je teško pravilno zbrinuti jer kao aditive sadrže brojne toksične sastojke, koji se ne razgrađuju, već se akumuliraju u metabolizmu riba i njihovih predatora.
Strateška studija nije dala jasan procjenu svih morskih staništa i vrsta, u svakoj konkretnoj sezoni, niti je definirala procjenu rizika za njih.Strateška studija nije dala jasan procjenu svih morskih staništa i vrsta, u svakoj konkretnoj sezoni, niti je definirala procjenu rizika za njih.
Jadran je aktivno seizmičko područje, a potencijalni utjecaji bušenja na seizmičkim zonama u ovoj Strateškoj studiji se uopće ne spominju.
U Strateškoj studiji nedostaju analize i metodologija za stvarnu i sveobuhvatnu ocjenu strateških dosega Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Ona ne predviđa mehanizme kontrole – kontrolu od onečišćenja provodi sama tvrtka koja je onečišćivač, a sukladno “standardima zaštite okoliša i prirode” kakve propisuju naftaši, dok istodobno ignorira biološke i socio-ekonomske vrijednosti zaštićenih jadranskih morskih područja (poput nacionalnih parkova, parkova prirode, posebnih rezervata prirode i drugih). U Strateškoj studiji izostao je nužan naglasak na održavanju ekoloških sustava u cjelini, a ne samo pojedinih njegovih dijelova (nužnost ekosustavnog pristupa), tj. šire sagledavanje problema s manjim bavljenjem detaljima. Plan istraživanja i eksploatacije ugljikovodika ozbiljno ugrožava strogo zaštićenu svjetsku ekološku Mrežu Natura 2000, budući da Strateška studija uopće ne predviđa odgovarajuće mjere zaštite.
Strateška studija ne sadrži detaljnu analizu emisija stakleničkih plinova koji bi se proizvodili kao nusproizvod eksploatacije ugljikovodika. Nema nikakvih informacija o tome, kako bi oni utjecali na lokalni okoliš, kako bi utjecali na ljude koji žive u regiji, i kako bi to utjecalo na globalne klimatske promjene. Ona ne sadrži niti sveobuhvatni plan za nesreće i izlijevanja kao odgovor kako bi se konkretno zaštitio okoliš u akcidentnim sirtuacijama. Niti u jednom svom dijelu ne navodi ekonomski pregled turizma i ribarske industrije, te kako bi nesreća mogla utjecati na financijske brojke.
Studija opisuje sve mnogobrojne tehnologije koje se koriste u postupcima bušenja i cijelom procesu, ali ne procijenjuje konkretan utjecaj svih tih tehnika na okoliš.
Seizmička ispitivanja stvaraju buku koja može oštetiti sluh i druga osjetila raznih morskih vrsta, što može dovesti do nasukavanja morskih sisavaca, pa čak i do uginuća. To se već događalo u Hrvatskoj odmah nakon Spectrumovih seizmičkih istraživanja, i nema spomena o uginućima morskih životinja, posebice morskih kornjača, te npr. o tadašnjem nestanku modrulja, u ovoj studiji. Osim što je tvrtka Spectrum već provela ekstenzivna 2D seizmička istraživanja cijelog Jadrana, u planu su i nova 3D seizmička ispitivanja, ukoliko Vlada RH potpiše ugovore s naftnim kompanijama – koncesionarima, i krene s provedbom projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu.
Stručna javnost argumentirano je ukazala na cjelovitu upitnu stručnost Strateške studije o vjerojatnom značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Time još više nije jasno zbog čega Ministarstvo gospodarstva, Agencija za ugljikovodike i Vlada republike Hrvatske i nadalje ubrzano nastoje ustupiti hrvatski Jadran stranim naftnim kompanijama na raspolaganje u idućih 30 godina.
Cijeli proces i tijek projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, prema većinskoj javnosti nedovoljno je transparentan, te je štoviše upitne legalnosti. Dozvolu za seizmičko snimanje Jadrana, koje je provela tvrtka Spectrum, izdalo je Ministarstvo gospodarstva tajnim ugovorom i bez javnog nadmetanja. Proces provedbe Prvog javnog nadmetanja za izdavanje dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu, “donošenja” Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, te izrade Strateške studije o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu bio je većem dijelu javnosti nedovoljno transparentan i užurban. Odluke o dodjeli dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu, za 10 istražnih polja ugljikovodika i za 5 odabranih tvrtki, donesena je 2. siječnja 2015. na zatvorenom dijelu sjednice Vlade Republike Hrvatske, bez ikakve prethodne javne rasprave ili tematske sjednice u Saboru. Pored navedenog, već i sama činjenica da cijeli proces vodi tek jedno ministarstvo te užurbano uspostavljena Agencija za ugljikovodike, otvara prostor sumnji u moguću korupciju i potencijalno potpisivanje štetnih ugovora.
Sve veći postotak zainteresirane javnosti, kao i lokalnih zajednica, snažno se protivi namjeri istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu. Ovo direktno i u potpunosti pokazuje natprosječno velik pozitivan odziv te podrška velikobrojne javnosti svih generacija (čak i djece!) i eminentne struke različitih područja, prema svim promotivnim aktivnostima koje pozivaju na obustavu projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, bilo da promotivne aktivnosti provodi aktivistička kampanja SAVEADRIATIC, koalicija nevladinih okolišnih udruga S.O.S. za Jadran, međunarodna inicijativa CASA, međunarodne udruge, najveći globalni internetski aktivistički pokret Avaaz (koji broji više od 40 milijuna članova), ili pak sve brojnije lokalne inicijative na društvenim mrežama, od kojih se također posebno ističu Dobri duhovi Jadrana, te visokobrojno podržana grupa hvarskog poduzetnika Recimo NE naftnim platformama na Jadranu. Negativnu percepciju javnosti o Strateškoj studiji, OPP-u, i o cijelom projektu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu nadalje su direktno pokazala čak i sva do danas održana javna izlaganja (savjetovanja) o Strateškoj studiji organizirana tijekom ove aktualne javne rasprave, i u Zagrebu, Dubrovniku, Zadru i Šibeniku. Neovisno o ovoj činjenici, Agencija za ugljikovodike nastavlja na svojim internetskim stranicama promovirati navedena javna izlaganja o Strateškoj studiji, pristranim i iskrivljenim promotivnim stilom koji ne odgovara stvarnim činjenicama, budući da sadržajem objava opisuje, te naslovima prikazuje, iste događaje na način kao da je opća nazočna javnost cijeli projekt i Stratešku studiju prihvatila u potpunosti pozitivno (05.02.: “Uz veća ograničenja i standarde u istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, turisti i dalje neće znati za postojanje platformi”; 11.02.: “Platforme neće otjerati turiste s Jadrana”; 12.02.: “Istraživanje i eksploatacija ugljikovodika Šibensko-kninskoj županiji donijeli bi nadu za razvoj uspavane industrije bez negativnog utjecaja na turizam”). Navedeni postupci Agencije za ugljikovodike upućuju na neupitan zaključak kako mišljenje javnosti vjerojatno ne bi trebalo imati relevantnog utjecaja ni na samu ocjenu aktualne javne rasprave o Strateškoj studiji (premda se Strateška studija već i u svom nazivu poziva na činjenicu da bi ostvarenje projekta istraživanja i eksploatacije ugljikovodika moglo imati vjerojatano značajan utjecaj na okoliš, čime ujedno i na zdravlje i živote ljudi, kao i na direktno zahvaćene gospodarske sektore i s njima povezane mnogobrojne realno očekivane dugoročne posljedice).
Vlada Republike Hrvatske i dalje ulaže u projekte zasnovane na zastarjelim tehnologijama u vrijeme kada postoje jasne alternative fosilnim gorivima. Prema novom izvještaju Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije, obnovljivi izvori energije bili su cjenovno konkurentni fosilnim gorivima u 2014. godini. Štoviše, to međuvladino tijelo naglašava kako su stajališta, da su tehnologije obnovljivih izvora energije skupe ili nekompetitivne, zastarjela.
Apsolutno je jasno da su, ne samo nacrt Strateške studije o vjerojatnom značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, već i cijeli projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, u potpunoj nesukladnosti sa zaštitom prirode i okoliša hrvatskog dijela Jadranskog mora, zaštitom zdravlja i života ljudi te postojećih gospodarskih sektora jadranskog područja Republike Hrvatske, s određenim konkretnim zakonskim okvirima Republike Hrvatske i Europske Unije, jednako kao i s nužnom potrebnom orijentacijom Hrvatske k energetskoj strategiji temeljenoj na obnovljivim izvorima energije. Ići u današnje vrijeme u pravcu fosilnih goriva je poput povratka u prošlost, umjesto orijentacije prema budućnosti. Ukoliko se uzme u obzir da se cjelokupno društvo okreće prema obnovljivim izvorima energije i da je čist okoliš najveći kapital država, te ujedno naš najveći proizvod, jasno je da je u ovom slučaju riječ o više nego dugoročno štetnom poslu za Hrvatsku.
U današnje vrijeme, na hrvatskom Jadranu i općenito u Republici Hrvatskoj, nafta/plin i turizam, nafta/plin i ribarska industrija, i nafta/plin i kvalitetan život, jednostavno ne mogu biti spojivi pojmovi.
Zbog svih navedenih činjenica, ovu Stratešku studiju o vjerojatnom značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu trebalo bi odmah povući, a projekt istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu hitno i trajno zaustaviti, te što prije preusmjeriti investicije i energetsku politiku Republike Hrvatske pretežno prema obnovljivim izvorima energije! |
.JPG?rand=1716087724)
 MA48.jpg?rand=1716087724)
